*Obraćanje u Narodnoj skupštini Republike Srbije, Prva posebna sjednica, 14. 9. 2022. godine

Poštovani predsjedavajući, poštovani predsjedniče Republike Srbije sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici!

Jučerašnje naše zasijedanje i ova današnja rasprava predstavljaju nešto o čemu trebamo otvoreno i objektivno govoriti.

Ja sam se jučer, kao narodni poslanik bošnjačke nacionalnosti, nekoliko puta osjećao, ako hoćete iskreno, kao strano tijelo. Svi ovi ljudi koji su govorili, uglavnom su govorili o tome kao da u ovoj državi žive samo pripadnici srpskoga naroda. Jedini koji je pored Srba spominjao i ostale narode u ovoj državi jeste predsjednik Republike Aleksandar Vučić, i to treba ovdje kazati iskreno i biti zahvalan na tome.

Naravno, pitanje Kosova nije samo pitanje albanskoga i srpskoga naroda.

Spremajući se za ovu sjednicu, prethodnih dana sam boravio nekoliko puta u Mitrovici, želeći da vidim zaista kako žive ljudi tamo, s obzirom da je Mitrovica grad koji je jako blizu Novoga Pazara. Bio sam i u srpskom dijelu, bio sam i u albanskom dijelu. Ali, znate šta? Ta dva dijela spaja nešto što se zove: Bošnjačka mahala. Kada iz srpskog dijela hoćete preći u albanski dio, vi morate proći kroz Bošnjačku mahalu.

Hoću da kažem da, kako god u Srbiji žive i Srbi i pripadnici drugih naroda, i na Kosovu žive Albanci, Srbi, ali i Bošnjaci, i Romi, i Aškalije, i Egipćani, i Goranci, pa čak i jedan manji dio Turaka.

Kada pokušavamo govoriti o ovim stvarima, trebamo uzeti u obzir da je to prostor, kao što je prostor cijelog Balkana, multikulturalan, koji podrazumijeva život svih ljudi na tom prostoru.

Ono što mi je ostalo upamćeno, urezano, prilikom tih boravaka tamo jeste da sam vidio veliku želju za životom, veliku želju i kod pripadnika srpskog naroda i kod pripadnika albanskog naroda, a i kod pripadnika bošnjačkog naroda.

Također sam mnogo vremena tih dana proveo sa studentima bošnjačke nacionalnosti koji studiraju u Mitrovici, kojih ima više stotina i koji iz prve ruke osjećaju šta znači život u tom dijelu našeg prostora.

Dame i gospodo, ono što smo jučer čuli od predsjednika Republike Srbije predstavlja jedini način kako da izađemo iz ovih problema. Pitanje Kosova je veliki čvor, on se ne odnosi samo na prostor Kosova ili na prostor Srbije, on se odnosi na prostor cijelog Balkana. Jako me je obradovalo to što sam čuo da konkretnog, jednobraznog, jednorodnog rješenja nema.

Kada sam aplaudirao predsjedniku kada je spomenuo da neće slati u kovčezima niti djecu majkama albanske niti srpske nacionalnosti – bio sam usamljen u tome.

Ja pripadam generaciji koja je odrastala devedesetih, koja je pamtila sve ono što se događalo devedesetih, koja nosi traume iz tih devedesetih. Kroz moj grad Novi Pazar su tih devedesetih godina prolazile kolone i kolone izbjeglica sa Kosova. Kroz moj grad su tih godina prolazile hiljade i hiljade izbjeglica albanske nacionalnosti. Na moj grad je palo mnogo, zaista mnogo NATO bombi. To su traume koje pamti moja generacija.

U ime generacije moje dece, u ime generacije svih nas, ja tražim i zahtevam zaista od predsjednika i svih nadležnih, i ne samo od predsednika Republike Srbije, već svih koji utiču na ovo pitanje, da ne dozvole da naša djeca imaju one traume koje smo mi imali i koje su obilježile naša detinjstva.

Molim vas da učinite sve što možete da očuvate mir, da očuvate suživot, da očuvate ono što je važno za svakog građanina ove države, jer bez toga nema opstanka i nema budućnosti na ovim našim prostorima.

Nemamo se čemu nadati ukoliko ne očuvamo mir.

To nije pitanje jednog naroda, to nije pitanje dva naroda, to je pitanje svih naroda na Balkanu, to je pitanje svakog pojedinca. Na kraju, to je pitanje svakog čoveka na ovim našim prostorima. Hvala.

ALEKSANDAR VUČIĆ, predsjednik Republike Srbije:

Zahvalan sam, gospodine Fehratoviću, na rečima koje ste izgovorili, na onome što ste primetili. Tačno je da je mir najvažniji i kao što sam rekao i juče, daćemo sve od sebe da taj mir sačuvamo.
Tačno je da u Srbiji ne žive samo Srbi, žive i Mađari i Bošnjaci i Albanci i Romi i Slovaci i Rumuni i Rusini i Bugari i mnogi drugi, tako da, mi se time ponosimo. I zato moramo da govorimo i zato sam se trudio, nikada ne možete, jer ovo je i nacionalna tema, ne samo državna, zato izaziva toliko strasti kod nas Srba, zbog toga se ne ljutite, ali da, vodićemo računa kroz ovu politiku i o pripadnicima svih drugih naroda, razumevajući koliko je za njih značajno da sačuvamo mir i stabilnost.

ALEKSANDAR ORLIĆ, predsjedavajući:

Znači, jel replika bila Fehratović? Jeste.
Izvolite.

JAHJA FEHRATOVIĆ, narodni poslanik SPP

S obzirom da mi je isteklo vreme prije nego sam uspio sve kazati, ja se zahvaljujem i predsjedniku Aleksandru Vučiću što se obratio na moje izlaganje, i želim ovde samo kazati da razumijem da ovo jeste i nacionalno pitanje koje se prije svega odnosi i tiče srpskog naroda i albanskog naroda, ali prosto i mi, mali narodi ili manji narodi na ovim prostorima, smo dio tog pitanja.

Kako sam spominjao Mitrovicu, isto tako Bošnjaci žive i u Peći, u Vitomirici, i u prizrenskoj regiji. I znate kako? Mi se osećamo nekada kao da smo između čekića i nakovnja, a prije bih da se osjećamo kao most spajanja i da damo doprinos, u stvari da se ovo pitanje riješi na dobrobit svih naroda i svih građana ove države i cijelog ovog našeg prostora.

Ostao sam dužan kazati da će poslanici Stranke pravde i pomirenja svakako podržati ovaj izvještaj kao i svako nastojanje da se dođe do rješenja koje je u interesu svih nas. Znam, svjestan sam da kod ovih situacija nije dovoljno da sam jedna strana teži miru, da samo jedna strana teži rješenju, i to je nešto što je najveći problem i treba insistirati svakako od svih da isto tako imaju širinu, da isto tako uđu nekada u tuđe cipele, da razumiju pozicije i da, naravno, u interesu i svog naroda i drugih naroda teže onome što je najbolje za sve nas. Hvala vam.