JEDAN POSVE LIČNI STAV

PROMIŠLJANJA O UNIVERZALNIM VRIJEDNOSTIMA I PRINCIPIMA KAO DRUŠTVENIM FENOMENIMA – IV

U administrativnim nadmudrivanjima, uvijek ali uvijek se mora voditi računa o običnom čovjeku, jer preko njegovih leđa pucaju prangije. Zato je važno potrošiti i posljednji atom snage u potrazi za rješenjem koje će imati minimum konsenzusa svih strana nego li posezati za onim koje se čini pravednijim, tim prije zato što u kompliciranim međunacionalnim odnosima svako ima svoju verziju istine, pa onda stoji moja istina nasuport tvoje istine, moja pravda nasuprot tvoje pravde, i na koncu moja sreća nasuport tvoje sreće – i onda moja nesreća nasuport tvoje nesreće, moje stradanje nasuport tvog stradanja…. A svi zaboravljamo…

Balkan je prostor ljubaznosti ali i napetosti, tolerancije ali i netrpeljivosti, radosti ali i srdžbe, ljabavi ali i mržnje, mira ali i rata. U svemu ovome je ključni konektor „I“. Zato je naša politika, politika koja traga za rješenjima koja su, ako ne skroz dobra, makar prihvatljiva i za Bošnjake, i za Srbe, i za Albance , i za Hrvate, ali i sve druge narode Balkana.

Nebo iznad nas koje je nedjeljivo osvjetljava zemlju pod nama. Da je Bog htio, On bi napravio graničnike koji bi izdijelili naše životne prostore i jasno nas omeđio u torove. Nasuprot tome, učinio je, iz Svoje svemoći, da nas isto sunce svojim zrakama napaja za život prevažnim mineralima i vitaminima, da nas isti vjetrovi šibaju po preplanulim i teškim balkanskim licima, da nas isti vazduh i ista voda (osim onih koje smo sami zagadili) održavaju u životu. Pa, koji je to smrtnik spreman na sebe preuzeti da svu tu Božiju pravdu prekraja i živote svojih sunarodnika žrtvuje radi nečeg nad čime nije nikakav gospodar!?

Zemlja balkanska, kao i svaka druga na svijetu, ima samo jednog gospodara: Boga milostivog. Tome nas uči historija. I svi oni silni narodi, sve one silne civilizacije koje danas po našim gudurama samo u tragovima nalazimo i iz njih učimo o tome kako je u svijetu, kao i u životu, sve promjenjivo, da svaka sila nađe velesilu, da svaki vilajet katkada dobije svoj namet – samo je pitanje kada, ko i koliko je spreman na svoja pleća natovariti belaja i suza majčinih, težih od najtežeg metala koje uporno nakapaju balkansku zemlju i zazivaju prokletstvo nad svakim silnikom koji se drzne da u rat pošalje njihove mladine i budno sanjane snove.

U pamet se, o Bošnjače, u pamet se o Srbine, u pamet se o Albanče, u pamet se o Crnogorče, u pamet se o Hrvatu!

dr. Jahja Fehratović, Beograd 1. 8. 2022. godine

* Zapis je inspiriran trenutnim senzibilnim političkim stanjima u Bosni i Hercegovini i na Kosovu preko kojih se opet prelama i cijeli naš balkanski životni prostor.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s