PROMIŠLJANJA O UNIVERZALNIM VRIJEDNOSTIMA I PRINCIPIMA KAO DRUŠTVENIM FENOMENIMA – III

U periodima velikih lomova i preinaka jednog sistema vrijednosti izazvanih nekom nepogodom, na površ se jave razne pojavnosti. To je nešto kao kada poslije jakih kišnih bujica iz raznih ćoškova, štekova, zabrana i prepreka snaga vodene mase izbaci sve što je ili samo od sebe tu stalo da satruhni ili ga je neko baš na tom mjestu pozicionirao kako bi nanosilo najmanju moguću štetu.

Obim štete zavisi od toga koliko je to „nešto“ što pluta daleko od izvora, odnosno prirodnog okružja, i dometa ljudskome rodu. Kada je nastalo kao produkt prirodnoga ciklusa truhljenja i promjene oblika materije, šteta je manja, tu čak ima i koristi, jer će se razgraditi na opet važne elemente i iznova naći ulogu u društvu. Međutim, kada je kao takvo nastalo uslijed ljudskih aktivnosti, i predstavlja formu znanu njihovoj svijesti i savjesti, proces razgrađenja može biti jako dug, a šteta koju takvo nešto proizvodi, golema, nekada i pogubna ne samo za ljudski rod već i vegetatitvni sistem.

Sa druge strane, ni to što je baš u tom trenutku naišao povodanj nije slučajnost, već Božija odredba nastala, kao i svako Njegovo određenje, s posebnom namjerom koja može biti odmah vidljiva i spoznata širokim masama, a opet i tek pojedincima, kao u slučaju hazreti Hidra i njegovog plemenitog saputnika. Kako god bilo, definitivno nije nastalo bez razloga kao što ništa u životu ne nastaje samo do sebe.

 U takvim situacijama, prisebnost je ključna stvar kako bi se lokalizirala žarišta i spriječile veće i nenadokandive štete. Ako je moguće spriječiti izlivanje vode iz korita, onda se prave zaštitni bedemi i nasipi. Ako nije, tada se gleda da se voda usmjeri tamo kuda će najmnaje štete nanijeti. Gabaritni i drugi otpad koji ona sa sobom nosi, nastoji se što prije prikupiti i odložiti na adekvatno mjesto gdje neće biti smetnja i opasnost po živote ljudi i drugih stvorenja.

Ovakve situacije neminovno je da zahtijevaju teške odluke i da postojanje ukupne štete nije moguće neutralizirati. Međutim, važno je da procjenitelji donesu takve odluke da ista bude što manja i manje pogubnija. A sve to, opet, otvara polja smutnji i potvara, na šta treba biti posebno obazriv, jer i jedna malehna potvara može nanijeti preozbiljnu štetu. Drugim riječima, naš narod kaže: „Što jedna budala pokvari, stotinu pametnih ne može popraviti.“ Zbog toga je i u vjerskoj i seklarnoj etici osnova svaku vijest, svaki navod, svaku izgovorenu riječ provjeriti prije nego se uzme zdravo za gotovo, a posebno prenese dalje. U tom procesu, od presudne je važnosti znati od koga se uzima informacija, da li je pouzdana ili labilna ličnost. Kada se to na vrijeme uspješno razluči, pola problema nestaje samo od sebe.

jahja fehratović,

Novi Pazar 6. 7. 2020.

 ©jahjafehratovic.com